Pre nego što uopšte počnete da čitate ovaj text, želim da napomenem da ja NISAM bila u Sankt Peterburgu. Ovo putovanje se nije desilo (još), ali ovim textom želim da ostvarim prvu od mnogih na listi mojih želja kada su putovanja u pitanju. Nadam se da će me Bog pogledati i da će se ukazati prilika da posetim ovaj biser Rusije. Do tada vam pišem na osnovu iskustva drugih i onoga što sam pročitala.

Na ušću Neve u Finski zaliv (Baltičko more), na samoj močvari, daleke 1703. godine Petar Veliki podigao je grad. Tokom svoje istorije grad je četiri puta menjao ime. Prvobitno nazvan Sankt Peterburg, posle drugog svetskog rata menja naziv u Petrograd, da bi posle revolucije dobio naziv Lenjingrad. Nakon raspada SSSR-a vraća mu se prvobitni naziv – Sankt Peterburg.
1710. godine Petar Veliki doneo je ukaz kojim se Sankt Peterburg proglašava za prestonicu Rusije što je ostao sve do 1918. godine. Samo u jednom kratkom periodu od 1728. 1732. ruski dvor će biti premešten u Moskvu.
Zbog svog geografskog položaja ali i zbog mnogobrojnih kanala, Sankt Peterburg nazivaju „Severnom Venecijom“ ili „Severnom prestonicom“. Čuven je po svojim belim noćima koje su na vrhuncu tokom letnjeg perioda. Dan je veoma dug, praktično, sunce sija do ponoći a izlazi oko 3-4 ujutru tako da su noći veoma svetle.
Centralni deo grada ima oko 2400 neverovatnih građevina i nalazi se na UNESCO-voj listi kulturne baštine.
Zbog svoje nadmorske visine grad od čestih poplava štite granitne stene, a tokom svoje istorije čak 288 puta je bio poplavljen.
1762. godine dolaskom Katarine Velike na vlast, Sankt Peterburg postaje kulturna prestonica Rusije. Njenu vladavinu obeležio je period prosvetiteljstva, kulturnog i obrazovnog napretka, a osnovana je i prva državna škola za devojke – Smoljni institut.

Tokom drugog svetskog rata grad je 872 dana bio pod opsadom nemačkih i finskih snaga. Hrane je bilo vrlo malo i dopremana je retkim letovima ili preko zaleđenog jezera Ladoga. Prema nekim podacima u opsadi Lenjingrada stradalo je oko dva miliona Rusa ali grad nije osvojen. U njegovoj obnovi učestvovalo je oko milion radnika iz cele Rusije.
Sankt Peterburg je grad pozorišta kojih ima preko 70, a tokom aprila se održava veliki pozorišni festival. Teatar Marinski je jedno od najvećij i najstarijih pozorišta na svetu a ime je dobio po carici Mariji Aleksandrovnoj, ženi cara Aleksandra II. Čuven je i po operi i baletskoj umetnost, baletska škola Vaganov je jedna od najboljih na svetu.
U St. Peterburgu nalazi se više od tri stotine muzeja a njstariji i drugi po veličini muzej u svetu Ermitaz raspolaže sa preko tri miliona eksponata od kojih neki datiraju još od kamenog doba. Hodnici Ermitaža se prostiru na oko 20km a kada biste svakom eksponatu posvetili samo 30 sekundi, trebalo bi vam 8 godina.

U sklopu Ermitaža nalazi se Zimski dvorac. Bio je zvanična rezidencija carske porodice tokom XVIII, IX i početkom XX veka. Dvorac raspolaže sa 1000 soba i velikim brojem umetničkih predmeta. Najpoznatija soba je ćilibarska soba, ukrašena panelima ćilibara, zlatnim listovima i ogledalima, do koje se dolazi čuvenim Jordanovim stepenicama.
Petrov dvorac, ili Peterhof, bio je u funkciji ruske carske porodice, 1918. godine proglašen je za muzej. Velika kaskada je najveća fontana na svetu i nalazi se upravo ovde.
Jedan od najpoznatijih simbola St. Peterburga je Petropavlovska tvrđava koja se nalazi pod zaštitom UNESCo-a. U okviru tvrđave nalazi se šest manjih muzeja koji govore o istoriji grada i same tvrđave. Tu je i Petropavlovska katedrala koja je ujedno i grobnica svih ruskih careva.
Na mestu gde je ubijen ruski car Aleksandar II nalazi se hram Hristovog Vaskrsenja, najznačajnija pravoslavna crkva, poznata i pod nazivom „Crkva prolivene Hristove krvi“. U drugom svetkom ratu hram je služio kao skladište hrane, danas je muzej.
Ulica Nevski prospekt je glavno šetalište i mesto gde se odvijaju sve veće i svečanije manifestacije, ali i mesto gde se nalaze najluksuzniji hoteli u gradu.
Ukoliko se odlučite za posetu Sankt Peterburgu, obavezno posetite i katedralu Svetog Isaka, ruski nacionalni muzej i dvorac Moika, pređite neki od 600 mostova koji povezuju grad, i probajte neki od specijaliteta kao što su puški (vrsta krofni) i koruška (specijalna vrsta ribe).
Tolstoj, Puškin, Dostojevski, Nabokov, Čajkovski, Šostakovič, Pavlova, Barišnikov, Glinka, Spaski, samo su neki od znametih građana ove severne lepotice.
Add comment
Comments